Osnovna škola "Vladimir Nazor" Duga Resa

Naselivši svoju današnju postojbinu, Hrvati su odmah naselili i krajeve između Kupe i Korane zbog njihova položaja: natapani potocima i rijekama, ti krajevi pogodovali su poljoprivredi kojom su se naši preci stoljećima bavili.

Već u najstarije vrijeme živjelo je u ovim krajevima više SLOBODNIH PLEMENSKIH OPĆINA. Imale su svoje gradove: Belaj, Barilović, Lipa, Zvečaj, Mlaka (Sveti  Petar), Švarča… 

Ostaci starog grada Barilovića

Malo pomalo njihova je sloboda ograničavana da bi na kraju pali pod vlast  'naravnih zemaljskih gospodara', feudalaca. Nekoć slobodni ljudi postadoše kmetovi.

Najpoznatija vlastela u našim krajevima bile su obitelji Zrinski i Frankopani.

Krajem 14. stoljeća počinju u ove krajeve prodirati Turci.

Navale Turaka postale su učestalije nakon pada bosanskog kraljevstva krajem 15. stoljeća. Turci su razorili i opustošili ove krajeve.

U 16. stoljeću osnovana je Vojna krajina koja je sve do 19. stoljeća bila pogranično područje Habsburške Monarhije prema Osmanlijskom Carstvu. Stari utvrđeni krajevi ovog kraja pripali su pod vlast vojne krajine i uglavnom služili kao skladišta oružja.

Gospodarski razvoj ovog kraja počinje gradnjom cesta:

KAROLINA  ( Karlovac – Rijeka) izgrađena je 1726. godine. Dobila je naziv po caru Habsburške monarhije Karlu VI.  Prva cesta koja je spojila unutrašnjost s morem i donijela procvat krajevima kroz koje je prolazila. Izgradnjom ove ceste moglo se prijeći na prijevoz robe konjima. Prije toga roba se prenosila na mazgama i konjima.           

JOZEFINA ( Karlovac - Duga Resa - Generalski Stol – Josipdol - Senj) građena je od 1770. do 1779.  Dao ju je izgraditi car Josip II, sin Marije Terezije i nazvao je po svojoj ženi.

Početak Jozefine je kameni miljokaz kraj Zorin doma u Karlovcu.

LUJZIJANA ( Rijeka – Delnice- Skrad- Vrbovsko – Severin – Karlovac) nazvana je po Napoleonovoj supruzi. Građena je od 1803. -1810.

Te su ceste služile za prijevoz robe do mora i sa mora sve do izgradnje željezničke pruge Karlovac – Rijeka 1873.

Duga Resa se prvi put spominje 1835.  kao  'naselje na Jozefinskoj cesti s 24 kuće i 183 stanovnika'. Kuće su bile niske, drvene, pokrivene slamom (škopom), sa malim prozorima.

Na razvoj Duge Rese velik utjecaj imala je izgradnja ovih prometnica.

Prijelomna godina za razvoj ovoga grada je  1884. kada ovdje počinje  izgradnja tvornice tekstila.                                                                                                 

Odličan hidroenergetski potencijal, jeftina radna snaga koja je poznavala djelatnost predenja i tkanja, klimatski uvjeti pogodni za predenje (visoka vlaga) te dobre prometne veze za dovoz sirovina i odvoz robe bili su razlozi  zašto su bečki industrijalci Josef Jerusalem, Wilhelm Anninger i Sigmund Mendel odlučili izgraditi tvornicu. Izgradnjom tvornice počinje nagli razvoj našeg grada.

Mrežnica teče kroz sam centar našeg grada koji se i razvio upravo zahvaljujući njenom hidroenergetskom potencijalu.

Hidrocentrala izgrađena 1884. godine za potrebe tvornice tekstila, najstarija je hidrocentrala u Hrvatskoj i jedna od najstarijih u svijetu.

Postrojenje tvornice, hidrocentrala i slap od armiranog betona,dugoreška radnička stambena naselja Kasar i Inzl sa skupinama skladnih zgrada te vile u kojima su stanovali direktori tekstilne tvornice, čine jedinstvenu arhitektonsku jezgru našega grada.