Osnovna škola "Vladimir Nazor" Duga Resa

Lan je jedna od najstarijih i najzanimljivijih biljaka, čije je podrijetlo iz Mezopotamije. Lanene sjemenke se uzgajaju preko 5 000 godina.

Lan je nekada bio najvažnija tekstilna biljka.

Stari Egipćani nosili su odjeću od lana, uvijali mumije u laneno platno, a slike biljke lana mogu se vidjeti u njihovim grobnicama.

Stari Grci i Rimljani koristili su ga u prehrani, miješajući lan s kukuruznim brašnom prilikom pripreme kruha te  kao lijek. Sve do danas lan se koristi u kulinarske i ljekovite svrhe te za proizvodnju tekstila, a u Europi je i najstariji izvor ulja.

KONOPLJA

Konoplja je poznata kao biljka za proizvodnju vlakana od prije oko  5000 godina, a znatno kasnije kao ljekovita biljka. Potječe iz srednje Azije.  Ne ograničavaju ju klimatski uvjeti jer se izvanredno dobro prilagođava tlu i klimi mijenjanjem svojih morfoloških i fizioloških osobina.

Konopljino se vlakno odlikuje velikom čvrstoćom, elastičnošću, dugotrajnošću i otpornošću na vodu, pa se upotrebljava za proizvodnju užadi, konopca, jedara, platna, izradu odjeće i obuće, cerada, šatora, ribarskih mreža, vatrogasnih cijevi i opreme, vreća.

Nakon dobivanja vlakna ostaje drvenasti dio stabljike koji se koristi za izradu papira, celuloze, izolacijskog materijala te se upotrebljava i za ogrijev.

Konopljino sjeme ima više od 30 % ulja, pa se od njega dobiva ulje, koje se može upotrebljavati u ljudskoj prehrani. 

Stabljike lana i konoplje dozrijevale su u srpnju. Konoplja se sjekla, lan se čupao s korjenjem. Odrezane ili iščupane stabljike ostavljale su se dan-dva polegnute na zemlji da se posuše, a potom su se slagale u snopiće.

Najprije bi se na gumnu odvojilo sjeme spravom koja se zvala grecaljka (daska sa željeznim klinovima). Od sjemena se dobivalo kvalitetno ulje.

Zatim bi se stabljike potapale u potoku ili rijeci kako bi se vlakna odvojila od drvenastog dijela.

Prilikom vađenja iz vode svaki bi se snop zasebno prao kako bi se odstranilo sve zeleno i drvenasto i zatim se stavljao sušiti na sunce.

Osušeni snopići tukli su se u stupi (drvena naprava od dva dijela) koja je drobila i lomila stabljike te tako odvajala izlomljenu drvenu stabljiku od neprekinutog vlakna. 

STUPANJE  je  proces odvajanja vlakana od otpada.

Otpad se koristio za potpalu, a vlaknaste niti lana ili konoplje dalje su se pročišćavale   grebenima sve do kudelje iz koje se dobivaju niti za tkanje.

Nova etapa u obradi vlakana je TRVENJE.

Sprava na kojoj se trlo zvala se trlica. Dobro otučene stabljike bi se povlačile preko nazubljenog dijela ove sprave i na taj način bi se vršilo čišćenje od grubih dijelova biljke. Trlo se danju, u hladovini lipa, u dane kad nije bilo kopanja ili kosidbe.

Sljedeća etapa u obradi lana ili konoplje bilo je GREBENJENJE.

Greben je naprava sa zupcima u kojoj se grebenao (češljao) lan, konoplja ili vuna. Tako bi se finije niti odvajale od kučina.

Do kraja očišćena vlakna slagala su se i čekala kasnu jesen ili zimu za daljnju obradu – PREDENJE.

Fine bi se niti stavljale na preslicu i prele na kolovratu ili vretenu.

Ako se prelo vretenom, žena bi preslicu zataknula na lijevom boku i prela hodajući na ispaši.

Za dugih zimskih noći održavala su se prela na kojima se prelo uz šalu, veselje, priču i pjesme.

Preslica je imala posebno mjesto u životu žene. Svaka žena je imala svoju preslicu.

Uz škrinju, preslica je bila obvezan dio miraza. Preslica je bila dar ljubavi jer su je izrađivali i poklanjali momci djevojkama.

Pazilo se na njihovu ljepotu, zato su izrađivane sa šarama i ukrasima. 

Predivo s vretena ili kolovrata prematalo se u svitke (štrene) preko raška ili mahala. Svitci su se prali i izbjeljivali u vreloj vodi s pepelom. 

Izbjeljeli i osušeni svitci namatali su se u klupka vitlom.  

„Dugo u noć, u zimsku gluhu noć

  Moja mati bijelo platno tka …“   

D. Tadijanović

Tkalački stan – naprava  na kojoj se tkalo platno. 

U svaku nit platna bila je utkana ljubav i želja da se učini radost najbližima.

Istkano platno stavljalo bi se u parenicu (drvenu bačvu) te se izbjeljivalo vrelom vodom i pepelom te ispiralo u tekućoj vodi sve dok ne bi postalo bijelo poput snijega.

Narodna nošnja našeg kraja.