
| « Svibanj 2025 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 28 | 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 |
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |

Lan je jedna od najstarijih i najzanimljivijih biljaka, čije je podrijetlo iz Mezopotamije. Lanene sjemenke se uzgajaju preko 5 000 godina.
Lan je nekada bio najvažnija tekstilna biljka.
Stari Egipćani nosili su odjeću od lana, uvijali mumije u laneno platno, a slike biljke lana mogu se vidjeti u njihovim grobnicama.
Stari Grci i Rimljani koristili su ga u prehrani, miješajući lan s kukuruznim brašnom prilikom pripreme kruha te kao lijek. Sve do danas lan se koristi u kulinarske i ljekovite svrhe te za proizvodnju tekstila, a u Europi je i najstariji izvor ulja.
KONOPLJA

Konoplja je poznata kao biljka za proizvodnju vlakana od prije oko 5000 godina, a znatno kasnije kao ljekovita biljka. Potječe iz srednje Azije. Ne ograničavaju ju klimatski uvjeti jer se izvanredno dobro prilagođava tlu i klimi mijenjanjem svojih morfoloških i fizioloških osobina.
Konopljino se vlakno odlikuje velikom čvrstoćom, elastičnošću, dugotrajnošću i otpornošću na vodu, pa se upotrebljava za proizvodnju užadi, konopca, jedara, platna, izradu odjeće i obuće, cerada, šatora, ribarskih mreža, vatrogasnih cijevi i opreme, vreća.
Nakon dobivanja vlakna ostaje drvenasti dio stabljike koji se koristi za izradu papira, celuloze, izolacijskog materijala te se upotrebljava i za ogrijev.
Konopljino sjeme ima više od 30 % ulja, pa se od njega dobiva ulje, koje se može upotrebljavati u ljudskoj prehrani.

Stabljike lana i konoplje dozrijevale su u srpnju. Konoplja se sjekla, lan se čupao s korjenjem. Odrezane ili iščupane stabljike ostavljale su se dan-dva polegnute na zemlji da se posuše, a potom su se slagale u snopiće.
Najprije bi se na gumnu odvojilo sjeme spravom koja se zvala grecaljka (daska sa željeznim klinovima). Od sjemena se dobivalo kvalitetno ulje.


Zatim bi se stabljike potapale u potoku ili rijeci kako bi se vlakna odvojila od drvenastog dijela.
Prilikom vađenja iz vode svaki bi se snop zasebno prao kako bi se odstranilo sve zeleno i drvenasto i zatim se stavljao sušiti na sunce.

Osušeni snopići tukli su se u stupi (drvena naprava od dva dijela) koja je drobila i lomila stabljike te tako odvajala izlomljenu drvenu stabljiku od neprekinutog vlakna.

STUPANJE je proces odvajanja vlakana od otpada.
Otpad se koristio za potpalu, a vlaknaste niti lana ili konoplje dalje su se pročišćavale grebenima sve do kudelje iz koje se dobivaju niti za tkanje.

Nova etapa u obradi vlakana je TRVENJE.
Sprava na kojoj se trlo zvala se trlica. Dobro otučene stabljike bi se povlačile preko nazubljenog dijela ove sprave i na taj način bi se vršilo čišćenje od grubih dijelova biljke. Trlo se danju, u hladovini lipa, u dane kad nije bilo kopanja ili kosidbe.
Sljedeća etapa u obradi lana ili konoplje bilo je GREBENJENJE.
Greben je naprava sa zupcima u kojoj se grebenao (češljao) lan, konoplja ili vuna. Tako bi se finije niti odvajale od kučina.

Do kraja očišćena vlakna slagala su se i čekala kasnu jesen ili zimu za daljnju obradu – PREDENJE.

Fine bi se niti stavljale na preslicu i prele na kolovratu ili vretenu.
Ako se prelo vretenom, žena bi preslicu zataknula na lijevom boku i prela hodajući na ispaši.
Za dugih zimskih noći održavala su se prela na kojima se prelo uz šalu, veselje, priču i pjesme.

Preslica je imala posebno mjesto u životu žene. Svaka žena je imala svoju preslicu.
Uz škrinju, preslica je bila obvezan dio miraza. Preslica je bila dar ljubavi jer su je izrađivali i poklanjali momci djevojkama.
Pazilo se na njihovu ljepotu, zato su izrađivane sa šarama i ukrasima.

Predivo s vretena ili kolovrata prematalo se u svitke (štrene) preko raška ili mahala. Svitci su se prali i izbjeljivali u vreloj vodi s pepelom.
Izbjeljeli i osušeni svitci namatali su se u klupka vitlom.

„Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka …“
D. Tadijanović


Tkalački stan – naprava na kojoj se tkalo platno.

U svaku nit platna bila je utkana ljubav i želja da se učini radost najbližima.
Istkano platno stavljalo bi se u parenicu (drvenu bačvu) te se izbjeljivalo vrelom vodom i pepelom te ispiralo u tekućoj vodi sve dok ne bi postalo bijelo poput snijega.

Narodna nošnja našeg kraja.