Osnovna škola "Vladimir Nazor" Duga Resa

O nasilju među djecom govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti. Nasilje može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvar, neugodnih komentara i slično. Nasilje među djecom može biti izravno i neizravno. Izravno nasilništvo uključuje; ruganje, ponižavanje, vrijeđanje, kritiziranje, naređivanje i zahtijevanje podređenosti, naguravanje, udaranje, čupanje. Neizravno je teže uočljivo ( njemu su sklonije djevojčice) kao npr. namjerno isključivanje djeteta iz grupnih igara, ogovaranje djeteta itd. Najčešće se događa u školskim WC-ima, na hodnicima i u ostalim prostorijama izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih osoba. Može se događati i u razredu, pred drugom djecom koja najčešće ne priskoče u pomoć žrtvi zbog nezainteresiranosti, straha, znatiželje ili nedostatka suosjećanja. Ovdje je potrebno istaknuti kako je publika sudionik nasilja, pa je jako važno osvijestiti učenike o njenoj negativnoj ulozi.

Dvije su glavne podijele nasilja: fizičko i verbalno. Fizičko nasilje je najuočljiviji oblik, te podrazumijeva udaranje, guranje, štipanje, čupanje i sl. dok verbalno nasilništvo najčešće prati fizičko, a podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje. U navedenim oblicima nasilja mogu se izdvojiti četiri podvrste. Emocionalno nasilništvo je usko povezano s prijašnja dva, te uključuje namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječje grupe, kao i ignoriranje. Seksualno nasilništvo podrazumijeva neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare , dok kulturalno nasilništvo podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi. I na kraju, ali ne manje važno, je ekonomsko nasilništvo koje uključuje krađu i iznuđivanje novca.

Sami si postavljamo pitanje zašto se djeca nasilno ponašaju? Međutim, ne postoji jedinstven odgovor na ovo pitanje. Ali možemo istaknuti da postoje osobine obitelji i djeteta koje utječu na razvoj nasilnog ponašanja, kao i okruženje koje može poticati ili sprečavati pojavu nasilja. Za pravilan i zdrav razvoj djeteta važna su „ zdrava“ iskustva u obitelji i njegovom okruženju. Ukoliko su ona narušena, djetetu šaljemo krivu percepciju i dijete će se koristiti sličnim metodama  u kontaktu sa svojim vršnjacima. Nasilna djeca nemaju suosjećanja za žrtve. Oni žele osjetiti kontrolu i moć nad drugima, krše školska pravila, asocijalni su, teško se nose s frustrirajućim situacijama…uglavnom biraju žrtve slabije od sebe. Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja „svoje mete“ npr.( novo dijete u razredu, mirno i ljubazno dijete, dijete koje ima dobar odnos s učiteljem, dijete nižeg socijalno – ekonomskog statusa, dijete razvedenih roditelja i dr. Stoga je iznimno važno uočiti prve znakove nasilnikova djelovanja i pravovremeno reagirati na prekid njegova djelovanja prema žrtvi jer takovo ponašanje može izazvati brojne posljedice: odbijanje dolaska u školu, neuspjeh u školi, pojava anksioznosti, odbijanje komunikacije, povlačenje u sebe, psihosomatske smetnje, izbjegavanje obaveza, traže zaštitu odraslih osoba, pojava nesigurnosti, uznemirenost, promjena ponašanja, izbjegavaju društvo, počinju markirati, pojava niskog samopouzdanja, prijete suicidom…Važno je naglasiti , ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice od takvog ponašanja. Djeca koja su svjedoci nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi također imaju posljedice jer mogu postati skloniji većem riziku toleriranja agresivnog ponašanja u budućnosti. Prema mnogim autorima nasilničkim ponašanjem općenito se krše  temeljne ljuske vrijednosti i prava svake osobe. U školi je temeljno pravo svakog djeteta da se osjeća sigurno i da je pošteđeno bilo kojeg oblika nasilja i zlostavljanja. Niti jedno dijete i odrasla osoba ne bi smjeli biti ponižavani i povrijeđeni na bilo koji od navedenih načina, a isto ne bi se trebali plašiti govoriti o tome.

Stoga je obaveza roditelja, članova obitelji, škole, užeg i šireg okruženja, društva u cjelini pokušati zaustaviti i spriječiti nasilje, a prije svega biti pozitivan primjer u rješavanju ovog problema o kojemu se u javnosti govori, ali još uvijek NE DOVOLJNO. Vrijednosti poput empatije, poštovanja, tolerancije, komunikacijskih i socijalnih vještina, nenasilnog rješavanja sukoba, potpore i dosljednosti ključ su uspjeha za zajednički život bez nasilja.

Nekoliko savjeta: ALTERNATIVA NASILJU –SNAGA PROMJENE

Samopoštovanje- osoba s visokim poštovanjem bira nenasilje jer je to njezin princip, a ne pobjeda.

Briga za druge- brižan stav i razumijevanje tuđeg stanja pružaju svim stranama pomoć.

Pozitivna očekivanja- očekujući najbolje rješenje, omogućuješ i suprotnoj strani da se sukob riješi bez primjene nasilja.

Razmisli prije nego reagiraš- obuzdaj svoju emociju, udahni i razmisli o posljedicama.

Traži nenasilan put- on donosi puno dobrog za obje sukobljene strane, omogućava alternativu.

Priredila: mr.sc. Zrinka Sučić Ćosić