
| « Siječanj 2026 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
U najboljim godinama svoje mladosti, gledajući Domovinski rat na televiziji u Francuskoj, ponukan boli i patnjom hrvatskog naroda , Jean- Michel odlučio je otputovati u Hrvatsku. Rekao je majci :
"Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje."
U srpnju 1991. godine, vlakom je došao u Zagreb potpuno sam. Tamo se pridružio hrvatskim obrambenim snagama. Ostalo je povijest. Nakon ratišta u Mejaškom selu, nedaleko od Duge Rese, subina i srce vuku ga u Vukovar. Nepravda i patnja hrvatskog naroda bila je veća od svega. Rekli bi neki, Božji put.
Nakon ranjavanja u Vukovaru završava u bolnici iz kojeg ga odvode u zarobljeništvo gdje ga na kraju i ubijaju. Njegovo tijelo do dana današnjega nije pronađeno.
Majka Lyliane i brat Paul danas žive u Karlovcu. Bol i patnja u njima žive i živjet će dok i njihovo srce kuca. Nema tog dana, sata i minute a da im u mislila nije njihov Jean- Michel.
Ovu cijelu tužnu priču o pogibji sina i brata,danas smo imali čast poslušati uživo. Nastavni sat povijesti u 8.b kod profesora Adrijana Cvitkovića dugo će se pamtiti.



