U najboljim godinama svoje mladosti, gledajući Domovinski rat na televiziji u Francuskoj, ponukan boli i patnjom hrvatskog naroda , Jean- Michel odlučio je otputovati u Hrvatsku. Rekao je majci :

"Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje."

U srpnju 1991. godine, vlakom je došao u Zagreb potpuno sam. Tamo se pridružio hrvatskim obrambenim snagama. Ostalo je povijest.  Nakon ratišta u Mejaškom selu, nedaleko od Duge Rese, subina i srce vuku ga u Vukovar. Nepravda i patnja hrvatskog naroda bila je veća od svega. Rekli bi neki, Božji put.

Nakon ranjavanja u Vukovaru završava u bolnici iz kojeg ga odvode u zarobljeništvo gdje ga na kraju i ubijaju. Njegovo tijelo do dana današnjega nije pronađeno.