Navodeći brojne primjere, od vlastitoga do brojnih drugih, zašto ljudi biraju za životno zvanje i zanimanje upravo ono što danas, u ovoj dobi, najviše vole rekao je da je svaki život poseban dar Božji i da nam je darovan kao zadatak kojega mi sami trebamo ostvariti, a to je najbolje činiti u najboljim vlastitim talentima.

Vrlo je potrebno mladim osobama reći da je za život potrebna sreća, a ona se postiže ljubavlju u slobodi i stoga trebamo uvijek biti slobodni od svih slabosti, sklonosti i ovisnosti, o bilo čemu, kako bismo život poklonili onima koje najviše volimo i onima koji nas najviše vole. Nekomu je to Bog, kao meni, rekao je don Ivica, a drugima je to muž ili žena, djeca i obitelj, prijatelji za cijeli život i za sva vremena. Jednom, hodeći kroz život različitim putovima, svi stignemo do Boga jer on jednako jest i postoji bez obzira na naša uvjerenja. Bog je vječna istina koja se ne može sakriti i koja će se svima nama jednom pokazati.

Govorio je i neobičnosti njegova životnog puta do svećeništva, od oštrog protivljenja roditelja, preko plesa i glazbe do ljubavi prema automobilima i tehničkoj auto-struci. Danas je sretan jer je otkrio sebe u ljubavi Božjoj i u svećeničkom zvanju kojemu se potpuno predao. Mladi su ga pozorno slušali i upijali svaku riječ koju je izgovorio jer je mlad i jer je njegov životni put sličan životu ove mladeži, u ovoj fazi životnih odlučivanja. I prisutni su učitelji pozorno slušali i bili zaneseni njegovim govorom. /ŠP/