2015-05-03 15:01:36

Hodočašće na mjesto pogibije i na grob Petru Zrinskom i Franu Krstu Frankopanu u Bečkom Novom Mjestu o 344. godišnjici njihove pogibije

U nedjelju, 26. travnja 2015. godine, zajedno s našim vjeroučiteljem Šimunom, putovala sam na hodočašće u Bečko Novo Mjesto – Wiener Neustadt, gdje se održao 344. spomen pogibije na hrvatske vitezove Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. 

Njih su, kao tadašnje hrvatske državne i vojne poglavare  30. travnja 1671. godine na smrt osudile i u Bečkom Novom Mjestu, pogubile austrijske vlasti stoga što su se borili za samostalnost i suverenost hrvatskog naroda i hrvatske domovine. Nakon godinu dana nepravednog i sramotnog suđenja odrubili su im glave uz zidine izvan grada kako su to nalagali sramotni zakoni. Ukopani su izvan groblja, a kasnijim ispravljanjem i pomicanjem vanjskih zidova njihova je grobnica dospjela u groblje. Hrvatski su domoljubi, kroz sve ove dosadašnje 344 godine, brinuli o mjestu njihove pogibije i mjestu njihova ukopa pa tako i danas brinu premda su posmrtni ostatci njihovih tijela 1919. godine preneseni i ukopani u kripti zagrebačke katedrale.


Karla s pripadnicima Zrinsko – Frankopanske garde na ulazu groblje u Wiener Neustadt-u.

 

Na hodočašće smo krenuli ujutro, u 04,00 h, BUS-om iz Karlovca. Putovali smo zajedno s predstavnicima Braće Hrvatskog Zmaja iz Karlovca, predstavnicima Karlovačke županije i Grada, predstavnicima gradova Duge Rese i Ozlja, općine Rakovac i više predstavnika iz osnovnih i srednjih škola iz naše županije. Meni je bila velika čast putovati sa svima, a posebno s KUD-om „Katarina Zrinska“ iz Ozlja koje su putovale u narodnim nošnjama. Oko 8,30 h stigli smo na naše odredište gdje smo počekali predstavnike Međimurske županije da nam se pridruže radi zajedničkog programa. U 10h započela je svečana hodočasnička ceremonija polaganja vijenaca i paljenja svijeća na njihov grob i svećenikova, mons. Lovro Cindori, molitva blagoslova groba i odriješenja za ove hrvatske velikane i mučenike. S nama je putovao i gosp. Franjo Vrane iz Rečice, s dvojicom svojih sinova, koji su na grobu otpjevali, uz sviranje violine, gitare i kontrabasa, ovu prekrasnu pjesmu:

 

„Pojmo pjesmu, mili druzi,

Pjesma nam je srca jek,

U veselju i u tuzi

Mila kano mača zvek;

Često ga je Hrvat trgo,

A tuđincu tek na spas,

Ali on nas u zlo vrgo,

Za uzdarje – prezrev nas.

 

Gdje slobode sad su dani

Što ih Hrvat cijenit zna?

Gdje su Zrinski, Frankopani,

Gdje su ona lava dva?

O, tko svoju zemlju ljubi

I tko neće biti rob,

Tomu krvnik glavu rubi,

Taj u hladan pada grob!

 

Ali takvi dični muži

Žive dok i narod sav,

On za njimi vazda tuži,

Ko na grobu miran lav;

Slabić samo suze lije,

Muža resi uzdah tih;

Rob im slavom spomen vije

I veliča pjesmom njih.

 

Pojmo slavu mučenika,

Što se nisu dali trt,

Već su rado na silnika

I u samu pošli smrt!

O, tko svoju zemlju ljubi

I tko neće biti rob,

Tomu krvnik glavu rubi,

Taj u hladan pada grob!

 


Franjo Vrane sa sinovima, sviračima i pjevačima, s Karlom i gosp. Brunom Kenđelom, voditeljem karlovačkog dijela hodočašća.

 

U potpunoj tišini i uz dugu šutnju, kao da se sada događa, prisutni su, nas oko tri stotine, slušali ove divne stihove u pjesmi kao jecaju. Nastupilo je više govornika, uime spomenutih delegacija. Među nama je bio prisutan u hrvatski veleposlanik u Republici Austriji gosp. Gordan Bakota, predstavnici austrijskih i lokalnih vlasti i predstavnici gradišćanskih Hrvata.

Na nadgrobnoj ploči se nalazi povjesni natpis Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno!“ Spominjali su ga redom govornici, a zapjevao ga je, recidando, i gosp. Franjo Vrane, solist u pjesmi.

 


Polaganje vijenaca i paljenje svijeća na grobu Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

 

Nakon završetka ovog dijela ceremonije svi smo se, ponovo u procesiji, uputili prema mjestu pogibije hrvatskih velikana i mučenika. Ondje smo ponovo polagali vijence, palili svijeće i zauzeti hodočasnici su ponovo progovorili uime delegacija s kojima su došli. Sadržajan, domoljuban i dirljiv govor održao je naš veleposlanik u Republici Austriji uzveličavši vrijednosti njihove žrtve i naše današnje slobode za koju su se oni prije tri stoljeća i više ljeta, kao i mi danas u Domovinskom ratu, borili i izborili. 

 


Karla na mjestu pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

 

Zapovjednik Zrinsko – Frankopanske straže je potom pročitao pismo koje je Petar Zrinski napisao svojoj ženi Katarini prije smrti, a ono glasi ovako: 

 


Zapovjednik Zrinske garde iz Čakovca čita pismo!

 

„Moje drago Serce!

Nimaj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči, ako sam te u čem zbantuval, aliti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi.  Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogučega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoče smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim thronušem u diki vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti. U Novem Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29. dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.“  

Groff Zrini Petar

 


Svečana straža na mjestu pogibije

 

U 13,30h u mjesnoj su katedrali dvojica svećenika služili svetu Misu za pokoj duše dvojici hrvatskih mučenika. Predsjedao je fra Stanko Belobrajdić u koncelebraciji s mons. Lovrom Cindorijem. Pjevali su zborovi iz Čakovca i Ozlja. Molili smo također za sve hrvatske mučenike i branitelje kroz povijest, a i za nas žive da ostanemo vjerni svojoj Domovini do smrti, baš kao i oni.

Svećenik koji je predsjedao svetoj Misi uz svoju propovijed je pročitao i pismo koje je Fran Krsto Frankopan napisao svojoj ženi Juliji, dan prije smrti: 

„Predraga i preljubljena Julija, moja draga! Pošto mi je voljom neba i Božjom odredbom prijeći iz ovoga svijeta u drugi, da tako dadem zadovoljštinu za počinjene uvrede proti carskom Veličanstvu premilostivoga gospodara, htjedoh te iz srca da zagrlim ovim retcima i reći ti posljednji s Bogom, moleći te, moja ljubezna Julijo, da mi za Božije milosrđe oprostiš kršćanskom blagohotnosti, budeš li radi moje neobzirnosti morala trpjeti uvreda i muka. Isto te tako molim, draga Julijo, da mi oprostiš svaku i najmanju uvredu, koju sam ti nanio, otkad smo se uzeli.“

Prije sv. Mise smo, pred katedralom, imali sat vremena kulturno umjetničkog programa KUD-ova Katarina Zrinski iz Ozlja koji su bili u narodnim nošnjama i „Seljačke sloge“ iz Nedelišća zajedno s počasnom Zrinskom gardom iz Čakovca u svojim svečanim vojnim odorama. Program je pratio i dobar broj građana oko katedrale koji su se priključili, vjerojatno pozvani  glazbom nakon objeda. 

 


KUD-a u svečanom programu pred katedralom.

 

Na vanjskom južnom zidu katedrale našli smo spomen ploču s natpisom o sramotnoj osudi i pogibiji Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana.

Spomenici na mjestu pogibije, grob na groblju i ova spomen ploča na katedrali i još neki spomenici našim velikanima potvrđuju da su vladari i građani Republike Austrije uvidili tragičnu pogrešku onovremenih austrijskih vladara koji su radi domoljublja mučili i pobili ovu dvojicu hrvatskih državnika – banova, voskovođa i grofova.

Izvješće napisala:

Karla Movre, 7. a razred

 

Dodatak:

Karla Movre je, kao pobjednica županijskog natjecanja iz povijesti, s najboljim pojedinačnim rezultatom na županijskim natjecanjima na Vjeronaučnoj olimpijadi i kao najbolja učenica naše škole, 26. travnja 2015. godine nagradno hodočastila Petru Zrinskom i Franu Krstu Frankopanu u Bečkom Novom Mjestu o 344. godišnjici njihove pogibije.

 


Karla uz spomenik Petru Zrinskom i Franu Krstu Frankopanu na zidu katedrale u Bečkom Novom Mjestu,

 


Dio KUD-a Katarina Zrinska iz Ozlja

 


Prvi red Zrinske garde Čakovec

 


Dio hodočasnika na mjestu pogibije.

 


Dio hodočasnika na mjestu pogibije.

 


Na grobu sa zastavom na kojoj stoji natpis:

„Navik on živi, ki zgine pošteno!“

Hodočasnik

 


Osnovna škola "Vladimir Nazor" Duga Resa